Na današnji dan prije tri godine, 1. oktobra 2017., odvijalo se jedno od najdramatičnijih popodneva u historiji Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva. Meksikanac Jonathan Paredes, koji je godinama ostajao na korak do titule, tog je dana skakao najbolje u karijeri i srušio šestostrukog prvaka Garyja Hunta, koji je iznenađujuće izveo pogrešan skok u finalnoj seriji pored vodopada Riñinahue, podno andskih planina.
Na lokaciji sa koje su nestajali posljednji tragovi zime, tada 28-godišnji Paredes je na posljednju stanicu sezone stigao nakon što je na prethodnih pet takmičenja nastupao u vrlo konzistentnoj formi. Ipak, ponovo je Francuz Gary Hunt (koji je tada predstavljao Veliku Britaniju) bio protivnik kojeg je valjalo pobijediti, i koji je pred završnicu u Čileu imao solidnu bodovnu prednost na vrhu ukupnog poretka. No, za razliku od prethodne tri sezone, u kojima je prije posljednje stanice već imao osigurane titule, Hunt je ovog puta morao odbiti napade Meksikanca i svog zemljaka, Britanca Blakea Aldridgea.
„Pritisak nije ništa novo", objasnio je Hunt prije završnog takmičenja u Lago Rancu. „U sezoni 2012 borba s Orlandom je trajala sve do posljednjeg skoka, tako da je to nešto s čim imam iskustva. Isto tako, često sam skakao dobro pod velikim pritiskom, tako da imam samopouzdanja."
Istovremeno, Paredes je znao da jedino s pobjedom ima šansu, a čak i tada bi se morao nadati da će Hunt napraviti veliku grešku.
„Imao sam tešku sezonu s mojim novim skokom", priznao je tada Paredes. „Nekada je funkcionisao, nekada nije, ali sam zadovoljan jer sve u svemu mislim da sam imao dobre nastupe na svim stanicama. U Bosni sam dopustio da mi Gary bodovno malo više odmakne, ali se zaista nadam da ću sada pobijediti."
Otkako se 2011. godine pojavio na cliff diving sceni, niko nikada nije dovodio u sumnju meksikančevu vještinu i potencijal. Besprijekorna tehnika, u kombinaciji sa konstantno sjajnim doskokom, donijela mu je nadimak „majstor stila", i čak i u tim ranim danima su ga vidjeli kao budućeg šampiona.
U naredne četiri godine je neprestano napredovao, ali stvari su konačno krenule uzlaznom putanjom 2015., sa njegovom prvom pobjedom koju je tog ljeta zabilježio u Mostaru. Sezonu 2016 je otvorio još jednom pobjedom u Teksasu, a nekoliko dobrih nastupa ga je dovelo do drugog mjesta u ukupnom poretku, iza Garyja Hunta. Paredes je bio sve bliži ispunjenju svoje sudbine.
Uslijedio je put u Čile na završni obračun 2017. „Majstor stila" je od samog početka bio u elementu, te je sjajno izveo prva dva skoka i došao u vodstvo nakon prvog dana. Drugog dana na redu je bio njegov novi skok, četvorostruki salto naprijed s jednim i po vijkom, koji je cijelu sezonu izvodio sa promjenjivim uspjehom. No, ovog puta, baš kad mu je najviše trebalo, bljesnuo je sjajnije od sunca. Apsolutno veličanstven skok, visok rezultat, i pritisak je pred posljednju seriju skokova bio na Huntu.
Ipak, Britancu je bilo dovoljno da završi u prvih sedam. Sve što je trebao uraditi bilo je da posljednji skok izvede pristojno: da skoči u vodu i ponovo osvoji titulu. Da li je to bilo zbog pritiska zbog Paredesovog fenomenalnog trećeg skoka, da li je to bio tek jedan od onih trenutaka kakvi se dese jednom u milion puta – ono što se tada dogodilo ostavilo je sve gledaoce u potpunoj nevjerici. Gary Hunt, nezaustavljiva cliff diving mašina, izveo je pogrešan skok. Jedan vijak viška bio je dovoljan da osvoji nula bodova, i vrata su bila širom otvorena za Paredesa.
U međuvremenu Meksikanac, koji je bio zauzet pripremajući se za skok daleko od skakaonice, nije znao ništa o onome što se upravo desilo. Odlično je izveo svoj finalni skok, da bi potom izronio iz vode i otkrio da je novi prvak.
„Sve ovo mi je nestvarno", izjavio je Paredes, „jer dok sam dolazio ovdje u Čile, želio sam da pobijedim na ovom takmičenju i malo stavim Garyja pod pritisak, ali znao sam da je pobjednik Gary. Tako da sam više razmišljao u stilu 'želim da zadržim drugo mjesto u ukupnom poretku'. Presretan sam u ovom trenutku. Obično nakon pobjede stalno plačem, ali danas sam još uvijek u šoku. Tako sam sretan, i malo tužan zbog Garyja, ali to je sport. Nadam se da ću ostati na ovom nivou u godinama koje dolaze!"
Kako je sam Paredes rekao, „to je sport". Trenuci poput ovog su malobrojni i rijetki u sportu, ali kada se dese, tada uistinu cijenimo ono zbog čega ga toliko volimo. Sve je moguće, u bilo kojem sportu, bilo kada. Životna, kao i sportska pouka: „nije gotovo dok se ne završi".
