Od 'briljantnog Britanca' do 'letećeg Francuza'

Gary Hunt
Gary Hunt otvoreno o odluci da nastupa za Francusku

Osmostruki osvajač Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva, Gary Hunt, je nedavno obznanio da će ubuduće na takmičenjima predstavljati Francusku. 'Briljantni Britanac', kako su ga od milja zvali u protekloj deceniji, odvojio je malo vremena da s nama popriča o svojoj odluci, procesu, potencijalnim novim nadimcima i svemu što je francusko.

Reci nam nešto više o svojoj odluci da od 2020. predstavljaš Francusku.

Odluka da predstavljam Francusku došla je kao rezultat toga što sam dobio državljanstvo Francuske. Sada imam dvojno državljanstvo: to mi je dalo mogućnost da biram koju ću zemlju predstavljati, a odluku sam donio na osnovu nekoliko različitih faktora. Pošto sam već niz godina trenirao s francuskim timom, počeo sam ozbiljno svakodnevno trenirati s njima negdje od 2014. godine. Uvijek sam se osjećao dijelom tima, ali istovremeno i ne baš, jer sam odlazio i predstavljao Veliku Britaniju. Zato sam želio da dijelim moje uspjehe s njima, ne samo okruženje na treningu, i da se stvarno osjećam kao dio tima. Osjećao sam se kao da sam 'zaglavio' sa nastupima za Veliku Britaniju: savez mi nije mogao stvarno pomoći jer sam živio u inostranstvu, a što se tiče sponzora nisam bio dostupan za susrete s ljudima, sa britanskim kompanijama. To je pomalo zakomplikovalo stvari.

ap-1zycvkfq91w11_news.jpg
Hunt će na sljedećem takmičenju na 27-metarskoj skakaonici britansku zastavu zamijeniti francuskom trobojkom. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.

Bilo je tu različitih faktora, uključujući Brexit, odluka da postanem Francuz nije bila zapravo politička. To je bio jedan od mnogih razloga. Odlukom da predstavljam Francusku dobio sam više timskog osjećaja. Želio sam da to dijelim s ljudima s kojima treniram. Također, to je došlo u isto vrijeme kada sam počeo razmišljati o ponovnom takmičenju na 10-metarskom tornju, a vrlo je malo francuskih skakača koji nastupaju na 10 metara. Tako bi povratak na međunarodna takmičenja bio mnogo jednostavniji za mene kao francuskog skakača nego kao engleskog.

Konkurencija među skakačima u Velikoj Britaniji je trenutno zaista velika. A veze je imalo i to što je Francuska dobila organizaciju Olimpijskih igara 2024. Učešće na Olimpijskim igrama je jedina stvar, jedino veliko takmičenje koje nedostaje u mojoj sportskoj biografiji. Ideja da predstavljam Francusku na Olimpijskim igrama u Parizu je san. Ko zna je li taj san ostvariv, ali otkako sam donio tu odluku da predstavljam Francusku i uvidio da bi to mogla biti mogućnost, definitivno sam dobio motivaciju.

Je li procedura bila jednostavna?

Proces nije baš jednostavno tekao. Dobiti francusko državljanstvo je bilo malo komplikovano, ali mislim da sam imao podršku ministarstva sporta kako bi se stvari ubrzale. FINA ima pravilo da godinu dana ne smijete predstavljati nijednu zemlju, a ja nisam želio da propustim FINA Svjetsko prvenstvo u vodenim sportovima prošle godine. Zbog toga je sve trajalo malo duže, i još uvijek traje: još uvijek nisam zvanično napustio britanski savez. Godina dana će isteći u julu, a, kako izgleda, do jula neće biti takmičenja, tako da neću propustiti ništa: u jednom trenutku je postojala i ta mogućnost, jer je FINA Svjetsko prvenstvo trebalo biti održano u junu.

Nije bilo nikakvih zvaničnih vijesti od strane FINA-e, članci u kojima se govorilo da napuštam britanski tim su objavljivani samo u sklopu Red Bull Cliff Divinga. Tek trebam čuti mišljenja visokih zvaničnika FINA-e, tako da ću ove godine vidjeti kako to ide.

Već godinama si poznat kao 'briljantni Britanac'. Možemo li te i dalje tako zvati, i imaš li ideja za novi nadimak? Možda 'leteći Francuz'?

Vi [mediji] ste smislili nadimak 'briljantni Britanac', tako da ću prepustiti vama da smislite nešto umjesto toga. Ali i dalje sam briljantni Britanac ako želite. Nisam se morao odreći mog britanskog državljanstva, tako da se ne želim odreći ni tog nadimka. Ko zna šta ćete vi ili novinari smisliti, to nije moja stvar.

Svih ovih godina si snažno podržavao perspektivne britanske skakače. Možeš li nam dati mali uvid u konkurenciju na Francuskoj cliff diving sceni?

Ima mnogo skakača koji su zainteresovani za visinske skokove, a s dvojicom treniram već godinama. Matthieu Rosset, koji je bio dvostruki prvak Evrope, na dasci 1 m i 3 m, je vrlo ozbiljan. Njegov prijatelj Antoine Catel takođe: on je jedan od mojih prijatelja s kojima se družim ovdje u Parizu. Obojica su jako entuzijastični.

Antoine je imao malo nesretan start: otišli su na jug Francuske i izveli prve skokove sa 27 metara, ali je on imao prejaku rotaciju tako da se nezgodno prizemljio na stražnjicu. To ga je malo odvratilo, ali sada je ponovo motivisan i zaista se nadao da bi mogao doći u La Rochelle, izvesti skok pred publikom i vratiti se na put da postane cliff diver.

Tu je još jedan skakač, koji stilom više podsjeća na Michala Navratila, samouk je. Živi na jugu Francuske, smišlja dosta trikova, istražuje litice i slično.

Njih trojica su u stanju da skaču sa 27 metara, a tu je i čitava grupa manje iskusnih skakača koji se okupljaju i treniraju svake subote. Oni to jednostavno vole: prošle godine su otišli na kampovanje na jug Francuske, i istraživali su litice. Ovdje se gradi jedna prilično velika zajednica.

Šta je francusko u tebi?

Pitanje šta je francusko u meni, pomalo mi je čudno. Ako je riječ o mojim korijenima ili porodičnom stablu možda, kada se vratimo 4-5 generacija unazad imam srodnike u Francuskoj.

Kakav je tvoj francuski? Kada si dao prvi intervju na francuskom?

Bio sam zamoljen da kažem nešto na francuskom na pobjedničkom postolju ovdje u La Rochellu, ispred desetina hiljada ljudi, što je bilo zastrašujuće. Mislim da sam ranije bio zapamtio neki kratki govor, nekih 10-15 riječi, i uspio sam izustiti nekoliko riječi u mikrofon, tako da sam bio prilično ponosan na samog sebe. Ne sjećam se koje je to godine bilo, ali svaki put kada sam poslije toga dolazio u La Rochelle trudio sam se malo jače i davao sve više intervjua na francuskom.

ap-1p1b8b9f52111_news.jpg
Stanovnik Montreuila pozdravlja 70.000 francuskih fanova s platforme u La Rochelleu 2016. Foto: Romina Amato/Red Bull Content Pool.

Postoje li neki britanski običaji/tradicije kojih se nikad ne bi odrekao?

Engleski doručak je bio nešto čega sam se dugo vremena držao, ali slanina i kobasice koje možete naći u Francuskoj nisu iste i nisu jednako dobre kao britanske. Zato sam, svaki put kad bih išao kući, donosio stotine komada slanine i zamrzavao ih, kako bih uvijek imao ono što mi treba za engleski doručak. Ali vremenom sam to prestao raditi, tako da su moji doručci danas mnogo više francuski nego što su bili.

Kada odlasci na odmor ponovo budu mogući, možeš li dati neki savjet onima koji razmišljaju o putovanju u Francusku? Koja mjesta bi im predložio?

Što se tiče prijedloga za odmor, dosta puta sam bio u vinskoj regiji Burgundije, koja nije previše udaljena od Pariza. Svega dva sata vožnje. Toliko nevjerovatnih sela, prelijepih malenih mjesta usred vinskih polja. Definitivno vrijedi puta! U Dijonu, centru tog kraja, morate isprobati sjajna vina sa krekerima i ukusnim senfom istovremeno.

Nisam veliki obožavalac juga Francuske. Naravno, ima tu nevjerovatnih mjesta, ali ja sam Sjevernjak. Ja sam iz Engleske i odrastao sam na sjeveru Engleske, i mislim da takođe imam sklonost ka sjeveru Francuske. Možda me kuće od cigle podsjećaju na dom. Dosta vremena provodimo u Normandiji: ako tražite dobre litice, one nisu najbolje litice za cliff diving jer voda ispod njih nije duboka, ali litice u Ètretatu su nešto zaista posebno.