Prisjećanje: daleko, dalje, Rapa Nui

Kent De Mond
Deceniju kasnije, skakači dijele jedinstvena sjećanja na otvaranje sezone 2011 na Uskršnjem ostrvu u Čileu

Postoje stanice i lokacije, a postoji i Rapa Nui. Otvaranje sezone 2011. U svijetu poznatije kao 'Uskršnje ostrvo', ovo je najmističnije, najnadrealnije i najizolovanije mjesto do kojeg je Svjetsko prvenstvo ikada stiglo. Na današnji dan prije deset godina, 12. marta 2011., 13 takmičara je - sa vjerovatno do sada najklimavije 27-metarske platforme iznad uzburkanog Tihog okeana - skakalo duboko u jedinstveni podvodni svijet na najjužnijoj tački polinezijskog trougla u Okeaniji.

Neponovljivi doživljaj je započeo cvjetnim vijencem dobrodošlice na aerodromu i 'dobrim jutrom' dok je u 8:30 ujutro još uvijek bio mrkli mrak. Držeći se vremena na kontinentu vjerovatno se na neki način ostvaruje povezanost sa najmanje 3500 kilometara udaljenim kontinentom. Nastavilo se obilascima ostrva površine 163 km² na motociklima, quadovima, pješke, samostalno ili u grupama. Zadivljeni jedinstvenim prizorima, svi su se bacili u svoje avanture ne bi li upili nešto od zapanjujuće atmosfere i za trenutak skrenuli misli sa prvih skokova sa 27 metara visine nakon duge zimske pauze.

si201103140208_news.jpg
13 skakača pozira za fotografiju ispred moai skulptura na Uskršnjem ostrvu. Foto: Romina Amato/Red Bull Content Pool.

Skoro 1000 postojećih monumentalnih kamenih statua, nazvanih moai, koje je sagradio stari narod Rapanui, kao da su svojom sveprisutnošću širom vulkanskog ostrva brojčano nadjačale današnjih 5700 živih stanovnika. Skakači su lokalne stanovnike susretali u više uloga: ujutro kao kontrolore leta, popodne kao trgovce namirnicama, a naveče kao darovite gitariste. Istovremeno obavljanje više zadataka je stil života na udaljenim mjestima poput ovog.

Povratak u stvarnost je uslijedio kada je u 4 sata ujutro 11. marta na vrata svih soba stigla vijest o potencijalnom tsunamiju koji se približava Uskršnjem ostrvu. Nakon dana nesigurnosti na rubu ugašenog vulkana Rano Kau, na nekih 300 metara nadmorske visine - mjera lokalnih vlasti za sigurnost posjetilaca - situacija se opustila, ostrvo je ostalo nedirnuto, i konačno je ponovo došlo vrijeme za nervozu jer je narednog dana slijedilo takmičenje...

si201103140359_news.jpg
Skakači prije takmičenja primaju blagoslov plemenskih vođa Rapanuija i odaju počast žrtvama tsunamija u Japanu. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.

Trojica skakača koji su tada nastupili u Čileu takmiče se i danas, i ovo su njihova vrlo intimna sjećanja:

Gary Hunt

„Deset godina je bilo daaaavno, ali ono čega se sjećam jeste da je iznajmljivanje quadova bilo sjajno. Skrivanje na vrhu vulkana i čekanje na udar tsunamija bilo je prilično nezaboravno. Skakati sa klimave platforme bilo je zastrašujuće.

Za mene je ta platforma bila najstrašnija sa koje sam ikada skočio. Dugo strmo stepenište uz klimavu platformu bez rukohvata, skokovi u uzburkano more..."

si201103140300_news.jpg
Gary Hunt u akciji, pod budnim okom moai skulpture. Foto: Romina Amato/Red Bull Content Pool.

Dok je Hunt na Rapa Nui stigao pun samopouzdanja nakon osvojene titule prvaka 2010, Amerikanac Steven LoBue je bio 'žutokljunac' u Svjetskom prvenstvu. Njegova sjećanja su neuporedivo detaljnija.

Steven LoBue

„Rapa Nui je naprosto bio jedan od najnadrealnijih trenutaka koje sam ikada doživio. Mislim da mi je bilo teško pojmiti koliko je sve veliko, pompu i okolnosti koje su pratile Red Bull Cliff Diving takmičenje. Bilo je tu mnogo faktora, ali to je definitivno bio jedan od najnestvarnijih trenutaka u mom životu.

Takmičio sam se u kvalifikacijama u Australiji, i zadobio sam frakturu trtične kosti, tako da ustvari nisam imao mnogo vremena za trening prije takmičenja, možda dvije sedmice u bazenu. Dakako, bio sam vrlo nervozan zbog onoga što je slijedilo, ali i dovoljno naivan da ne budem pretjerano nervozan.

Pošto je lokacija bila tako udaljena, okupili smo se usput i tada sam prvi put zaista iskusio osjećaj drugarstva koji postoji u Red Bull Cliff Divingu te aspekt porodice i bratstva: na aerodromu sam upoznao Orlanda Duquea, Garyja Hunta, Artema Silchenka i sve ostale skakače, i doživio lijep trenutak lakoće u kojem su se svi zabavljali i imali vremena za opuštanje. To je bilo izuzetno privlačno.

Kada smo stigli na lokaciju, bio sam zapanjen. Nikada ranije nisam previše putovao. Godinu dana sam živio u Kini i malo sam putovao po SAD-u. Ali, kakvo mjesto. Mistično mjesto! Bilo je prelijepo, satima sam hodao okolo potpuno sam i fotografisao, uživajući u svemu.

steve-rapanui-1.jpg
Steven LoBue je bio oduševljen 'prelijepom' i 'mističnom' lokacijom. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.

Naravno, izdato je upozorenje na tsunami, što je bilo ludo. Svi smo se morali okupiti i otići na planinu. U tom sam trenutku trebao biti nervozniji, ali nisam znao šta se može očekivati. Nisam znao kako da se osjećam. Izgubili smo čitav dan treninga.

Do trenutka kada smo trebali ponovo početi skakati, nervoza je naglo narasla! Platforma je bila jako klimava. Bio je to 27 metara visoki kvadrat sagrađen od drveta i izuzetno klimav. Sjećam se da sam u jednom trenutku pogledao u Deana, našeg fotografa koji je takođe bio gore, s izrazom lica koji je govorio: „Šta radim ovdje, zašto sam uopšte ovdje, ovo je ludost!"

Prije takmičenja sam upitao Orlanda da li nervoza ikada nestane. Mogao sam osjetiti napetost među skakačima, mogao sam osjetiti moj sopstveni strah i nervozu, a on je u to vrijeme bio čovjek kojeg treba pitati za savjet. On je bez uvijanja odgovorio: „Ne baš. Možda počneš bivati opušten sa nekim skokovima, ali uvijek ima nešto što ne možeš kontrolisati, bez obzira je li to vrijeme, ili valovi, ili uvježbavaš novi skok - uvijek postoji razlog za nervozu i strah." I to vrijedi i danas. Mislim da ne postoji niko ko se popne gore i ne osjeti ni trunku straha ili nervoze. Kod mene je očito ostalo tako.

steve-rapanui-2.jpg
LoBue savladava nervozu i skače sa 'klimave' 27-metarske platforme. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.

Kada je sve bilo gotovo, zauzeo sam osmo mjesto, i tada sam se zvanično 'navukao' na ovaj sport i Red Bull Cliff Diving. Pao mi je sav adrenalin i sav moj strah se nekako istopio. Spavao sam oko dva dana nakon tog takmičenja. Jednostavno me je iscrpilo psihički i fizički. Tada je sve počelo."

Michal Navratil

„Sjećam se nevjerovatnog krajolika. Riječ koja najbolje opisuje ovo ostrvo je sloboda. Sloboda od svijeta, jer na ovom mjestu nećete naći zgrade od 50 spratova, samo prirodu i konje koji trče okolo. Bilo je zaista lijepo.

Bio je početak sezone 2011. Kao i uvijek, sezonu sam započinjao korakom naprijed i novim skokom koji sam planirao da tamo isprobam. Odmah sa 27 metara. Bio je to trostruki salto unazad sa jednim i po vijkom. Početna tačka, kojoj ću kasnije dodati još jedan vijak.

Odmah nakon što sam na treningu izveo skokove za takmičenje, želio sam da isprobam i taj skok. Svi su već bili otišli na ručak, Gary i ja smo ostali. Kada sam skočio, nisam imao dovoljno rotacije i udario sam u vodu prsima, i nisam mogao doći do daha. To je priča iza fotografije na kojoj se odmaram, dok me pridržavaju spasioci. Malo je boljelo, ali zahvaljujući fizičkoj pripremi prije sezone, mogao sam to podnijeti. I biti spreman da se takmičim narednog dana. Takmičenje sam završio na petom mjestu."

michal-2.jpg
Michal Navratil je savladao bol nakon nezgodnog skoka na treningu i osvojio peto mjesto. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.

Uzgred, priča nastavlja ovako:

Nakon što do tada dominantni Orlando Duque zbog povrede nožnog članka nije mogao nastaviti svoj najuspješniji početak sezone sa vezanim pobjedama u Čileu i Meksiku, Gary Hunt je 2011. godine odbranio titulu prvaka.

Steven LoBue će kasnije postati prva osoba u historiji koja je sa 27-metarske platforme izvela pet salta u manje od tri sekunde, i jedan od najuspješnijih takmičara Svjetskog prvenstva.

Michal Navratil do današnjeg dana nije više izvodio trostruki salto unazad sa jednim i po vijkom.

si201103160105_news.jpg
(slijeva nadesno) Artem Silchenko, pobjednik Orlando Duque i Gary Hunt slave na pobjedničkom postolju na Rapa Nuiju. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.