Decenija s Orlandom

Orlando Duque
Legendarni Kolumbijac govori o deset nezaboravnih godina u Svjetskom prvenstvu

Ove godine Red Bull Cliff Diving Svjetsko prvenstvo slavi svoju jubilarnu desetu sezonu. Tim povodom, legendarni Orlando Duque prolazi kroz historiju ovog sporta i odgovara na nekoliko pitanja o usponima i padovima, radostima i kajanjima, prošlosti i budućnosti.

Svjetsko prvenstvo ove godine slavi 10. rođendan - šta ćeš napisati na rođendanskoj čestitki?
Na rođendanskoj čestitki ću, naravno, napisati „Sretan 10. rođendan, još mnogo litica, toplih voda, i ravno do Olimpijade."

Cliff diving je tvoja strast. Red Bull Cliff Diving je u proteklih deset godina bio važan dio tvog života. Kojih se stvari prisjećaš kada razmišljaš o tome kako si proveo najbolje godine svog života?
Skokovi generalno su bili važan dio mog života. Ali ovih prošlih deset godina Red Bull Cliff Divinga je vjerovatno najzabavniji period u mom životu. Skokovi, takmičenja, putovanja na sva ta prelijepa mjesta - jednostavno ono što volim raditi. Druženje sa sjajnim prijateljima, sjajnom ekipom, to je ostvarenje sna. Mislim da većina ljudi kojima ovo ispričam ne može zamisliti da je to moj posao.

Duque kaže da prijateljstvo među skakačima čini dobar dio onoga što ovaj sport za njega čini tako posebnim. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.

Ti si skakač koji je nesumnjivo imao veliki uticaj na ovaj sport. Red Bull Cliff Diving nosi tvoj potpis. Kada se osvrneš na proteklih deset godina, koje su to stvari kojima se ponosiš?
Ono čime se zasigurno ponosim jeste stvaranje Red Bull Cliff Divinga. To je došlo u trenutku kada sam planirao da se povučem i kada smo se borili da imamo više takmičenja. Onda je Red Bull konačno odlučio da napravi Svjetsko prvenstvo za nas. Znate, ovaj sport je to zaslužio i sam taj start je bio veliki korak. Dakako, pobjede su ono što me čini zaista ponosnim, svi treniramo zbog toga.

Kasnije, to što je FINA (Međunarodna federacija vodenih sportova) također prepoznala ovaj sport i uvrstila ga u svoj kalendar vodenih sportova. Mislim da je to veliki korak, koji se desio zahvaljujući Red Bull Cliff Divingu. FINA je tada konačno spoznala da smo grupa profesionalnih sportista. Danas kada se bližim povlačenju, mislim da ima još prostora da rastemo. Nadam se da ću moći biti dio toga. Siguran sam da u ovom sportu ima još mnogo stvari koje nas čine ponosnima.

Postoje li trenuci kajanja, također?
Ne bih rekao da ih je bilo mnogo. Rekao bih da su teški trenuci bili kada smo morali skakati u teškim uslovima, ili morali otkazati takmičenje - mislim da se to desilo jedino u Brazilu. Osim toga, bilo je jako lijepo. Ako većina ljudi nailazi na izazove u svojim kancelarijama i na svojim svakodnevnim poslovima, ni mi ne bismo trebali biti izuzetak. Ali, kajanje - ne mislim da ga ima. Proveo sam dobar dio života radeći na ovome. Mislim da sam uživao u svakoj minuti.

Koje je najveće postignuće Svjetskog prvenstva?
Mislim da je najveće postignuće Svjetskog prvenstva to što je uzelo jedan sport koji je možda izgledao i kao ludorija, i učinilo ga nečim profesionalnijim, stvarnijim, što čak ima šansu da postane dio Olimpijade. Ranije su skakači u bazen i olimpijski skakači gledali na nas kao na luđake. Mi smo bili oni koji su bazen iznijeli napolje. Gledali su na nas kao na obične cirkusante, a sada smo profesionalci. Ovo je sport sa punim svjetskim prvenstvom, i svjetskim kupom. Izrastao je u nešto mnogo veće i mislim da se to desilo zahvaljujući pokretanju Red Bull Cliff Divinga.

Pored pobjeda, rekorda i dostizanja statusa legende - šta vidiš kao svoje najveće postignuće u proteklih deset godina?
Oh, ne osvrćem se previše na ono što sam uradio. Nekako mislim da me to i dovelo ovdje gdje sam danas. To što nisam brojao sve što sam uradio. Sjećam se da sam pobjeđivao na mnogim takmičenjima, zauzimao jako dobru poziciju u ovom sportu, i uvijek želio više. Tako je i dan danas. Ljudi me mogu zvati legendom ili kako god hoće. Ne vidim to tako, ne gledam to tako. Jedino možda mogu biti lice svega toga. Ali mislim da je nas je zajednički rad doveo ovdje gdje smo danas. Još uvijek se radujem nastavku, imam još par godina za takmičenje i nadam se da mogu postići još nekoliko stvari i dodati ih na dugačku listu dobrih stvari koje su se dogodile.

Posmatrajući razvoj događaja u proteklih devet-deset godina, šta se najviše promijenilo? Šta je tada bilo potrebno da se bude na vrhu, a šta je danas?
Kao što znate, sport se mnogo razvio u tehničkom pogledu. Skokovi su sada složeniji. Međutim, tu se žrtvovalo malo kvaliteta. Tada smo bili mnogo više fokusirani na kvalitet, i neko vrijeme se to isplatilo. Složenost je preuzela primat, ali mislim da se sada ponovo vraća kvalitet. Moglo bi se reći da je u to vrijeme psihička snaga bila od velike pomoći, jer nismo imali previše takmičenja. Sada je to puna sezona, morate biti fokusirani cijelu godinu.

Morate biti i fizički jako spremni, kako biste izbjegli povrede. Mnogi skakači, uključujući mene, sezone završavaju sa povredama ili čak nisu u stanju doći do kraja sezone. Tako da se i dalje mijenja. Pripreme također: sad imamo trening centre, uključeni su savezi, imamo trenere. Mnogo se trenera uključilo, nekada smo bili samo mi. Ja i dalje treniram tako, nastavljam to raditi na starinski način. Možda ne radim jednako dobro kao nekad, ali također starim i to bi mogao biti važan faktor. Kakogod, sport se promijenio, i mislim da se promijenio nabolje, i ima još prostora da raste.

Gdje vidiš sport za deset godina?
Za deset godina, nadam se da će Red Bull Cliff Diving i dalje biti tu i putovati svijetom. To je tako lijep sport, ljudi zaista lijepo prihvataju skakače i takmičenje, kada dođu u njihove gradove. Tako da se nadam da će Red Bull Cliff Diving ići dalje. Nadam se da ću ga vidjeti na Olimpijadi, to će biti moja namjera, moj cilj u narednih nekoliko godina - da dam sve od sebe i pomognem da postane olimpijski sport. Mislim da je to prirodan sljedeći korak.

Gdje vidiš sebe za deset godina? Hoćeš li i dalje biti uključen u cliff diving?
Gdje se vidim za deset godina? Oh, teško je reći. Jer, znate, imao sam sreće s mnogim stvarima u koje sam uložio svu svoju energiju i misli. Tako da se nadam da ću biti u cliff divingu. Nadam se da mogu voditi pohod na Olimpijske igre. Volio bih biti tamo kada se momci budu takmičili, ja se sigurno neću takmičiti na Olimpijadi. Ali nadam se da ću moći biti tamo, posmatrati sa strane, nadam se gledati neke od mojih prijatelja koji danas skaču - kako se bore za tu medalju. Vjerovatno ću još uvijek skakati, 54 nije puno godina, nadam se da ću nastupati u takmičenju veterana, znam da je to velika stvar u koju se želim uključiti. Skakanje je sigurno bilo veliki dio mog života, i ne mislim da će za deset godina to prestati ili se previše promijeniti.

Šta te i dalje motiviše, nakon tako duge i uspješne karijere?
Motiviše me to što volim takmičenje. Radim to od svoje desete godine. Također, mislim da se sport treba još dosta razvijati. Osjećam da želim biti tu, želim i dalje biti njegovog razvoja. I on će doći na sljedeći nivo. Ali ja se generalno volim takmičiti, volim misliti da još uvijek imam šansu. Prošle godine sam pobijedio na takmičenju u Portugalu, nakon mnogo godina bez pobjede, i to mi govori da još uvijek imam ono što je potrebno. Kad sjednem sam sa sobom i razmišljam, vidim da još uvijek imam ono što je potrebno. I želim to koristiti do kraja.

Duque je sjajnom pobjedom na portugalskim Azorima prošle sezone dokazao da u njemu još uvijek ima nekoliko godina takmičenja. Foto: Dean Treml/Red Bull Content Pool.

Koji ti je trenutak u Svjetskom prvenstvu najdraži?
U ovih deset godina sam imao nekoliko najdražih trenutaka. Svakako, osvajanje titule 2009 bila je velika stvar. Povratak nakon povrede i pobjeda. Prvo takmičenje nakon povrede, na Korzici, to mi je bila velika motivacija. Nisam bio siguran jesam li u stanju završiti takmičenje, i pobjeda mi je puno značila. Te godine titula mi je izmakla za svega nekoliko bodova. Mislim da su ta dva trenutka prilično visoko na listi. Naravno, sjajno je pobjeđivati, ali vratiti se nakon povrede i tako se dobro oporaviti, mislim da je to vjerovatno bio najbolji trenutak.

Jesu li se proteklih godina prioriteti promijenili?
Da, prioriteti su se promijenili u prošlih deset godina. Moram malo drugačije trenirati. Stariji sam, ne oporavljam se kao ranije, teško je održavati snagu na nivou koji sam imao ranije, tako da moram dosta izmijeniti moj trening. Moram žrtvovati nešto od vremena u vodi i provesti to vrijeme u teretani. No, mentalni prioriteti su isti, želim pobijediti, treniram naporno za pobjedu, radi se samo o tome kojim redom ili koliko se moram pripremati. Ne mislim da se bilo šta promijenilo osim toga.

Šta je to što još želiš ostvariti u cliff divingu?
Ako pogledam oko sebe, pogledam unazad i dobro se zamislim, uradio sam dosta stvari. Ovako na prvu, ne pada mi odmah na pamet šta je to što još želim ostvariti. Naravno da želim još skakati, naravno da želim posjetiti još mnoga mjesta. Kad pogledam kartu svijeta, vidim dijelove koje nisam posjetio a znam da su prelijepi. Znam da ima toliko prelijepe prirode, prelijepe energije. Stoga, naravno da želim i dalje biti tu, ali više od svega želim da nastavim govoriti i pokazivati ljudima da je ovo sport kojim se bezbjedno baviti, i u kojem se može uživati dugo vremena. I kada izgleda da smo ludi, mi tačno znamo šta radimo. Imajući to na umu, mislim da se na još mnogo litica trebam popeti i skočiti s njih.

Svjetsko prvenstvo raste - koji je sljedeći neophodni korak? Šta nedostaje? Takmičenja na svim kontinentima, sezona koja počinje ranije i završava kasnije...
Prventvo raste. Neophodni korak? Možda duža sezona, s ranijim početkom i kasnijim krajem. To takmičarima daje malo više vremena da se oporave, a korisno je i zbog putovanja. Ljudi su često dugo vremena daleko od svojih porodica, što je teško. Ići na sve kontinente - mislim da će to ići, uklapa se u Svjetsko prvenstvo, čini ga stvarno velikim.

Što se skokova konkretnije tiče, sudije uvijek mogu napredovati. To se dešava u fudbalu, u klizanju, u svemu - suđenje se uvijek može poboljšati. Ne samo Red Bull, već i FINA također vrijedno radi na poboljšanju sigurnosti, koja je zaista vrhunska. Odradili su odličan posao, što i nama daje dobru priliku da pomalo pomjeramo granice. Zato se nivo kompleksnosti skokova povećao. Ima još nekoliko stvari koje možemo poboljšati, i to će nam pomoći da još više rastemo u budućnosti.

Šta ti nedostaje u vansezoni?
Tokom vansezone svakako mi nedostaje druženje sa ljudima, sa ekipom koja radi ovdje, sa skakačima. Energija je uvijek stvarno dobra, lokalni timovi su odlični, lijepo je sjesti s njima i razgovarati, popiti pivo. Vansezona je uvijek teška. Ljudi misle da mi samo sjedimo naokolo i skačemo sa litica, ali u vansezoni je mnogo treninga, mnogo priprema, mnogo sati u teretani, mnogo sati u bazenu. Zato je lijepo kada ideš na takmičenje, podijeliš priče, razgovaraš sa ljudima. I, zapravo, ostaviš svoje tijelo na miru dok ne dođe vrijeme za skok.

Orlando Duque je simbol ovog sporta, glas i lice Red Bull Cliff Divinga. Je li budućnost u kojoj će Orlando Duque predstavljati nešto drugo uopšte moguća?
Da, neki ljudi kažu da je Orlando Duque simbol ovog sporta. Ne znam. Sport će sigurno biti moja budućnost, i cliff diving svakako, ali volio bih raditi još mnogo stvari. No, za sada energiju usmjeravam na cliff diving.

Imaš 43 godine i još uvijek rasturaš. Osjećaš li nekad da ti ponestaje vremena?
Ove godine imaću 44. Ne bih rekao da rasturam, ali itekako se držim! U prvih sam deset, što nije lako. Ne osjećam se kao da mi ponestaje vremena, mislim da uživam u svom vremenu. Mislim da pokušavam izvući maksimum iz njega. I treniram dovoljno kako bih trajao onoliko koliko budem želio da trajem. Na polovini sezone mogu pomisliti da pripreme nisu bile onakve kakve sam želio, ali ne bih rekao da se osjećam kao da mi vrijeme ističe.

Uvijek pokušavam da imam plan. Plan je uvijek pobjeda, osvajanje Svjetskog prvenstva. Ako to ne ide kako treba, onda se trudim da se kvalifikujem i pokušam ponovo. Ali ne ponestaje mi vremena - ako ništa drugo, uživao sam i iskoristio vrijeme koje sam proveo u Svjetskom prvenstvu.

Ti si junak za mnoge mlade skakače, čije vrijeme tek dolazi. Sve više talenata ulazi u Svjetsko prvenstvo. Koje im je vještina ili sposobnost potrebna da dođu do vrha?
Vještine ili sposobnosti koje novi momci trebaju jeste to da moraju biti tehnički dobri. Zašto? Zato što sada toliko naglašavamo suđenje da možete izvoditi najteže skokove, ali ako nisu tehnički dobri, nećete dobiti visoke ocjene. Naravno, uvijek postoji druga strana, ljudi misle da samom kompleksnošću možete postići sve. No, čak se i skokovi vraćaju tome. Skokovi izgledaju predivno, to je suština ovog sporta: moraju biti što teži i trebaju izgledati dobro. Moja preporuka novim skakačima, naročito ako ću biti tu u narednih nekoliko godina, je da se potrude da to izgleda dobro, i tehnički korektno. Mora biti korektno i ne možete se, samo zato što je skok kompleksan, nadati visokim ocjenama. Treba biti izvedeno tehnički korektno.

Kada se Jonathan 2011. godine pojavio na Yucatanu kao takmičar sa pozivnicom, rekao si da je on budući prvak - budućnost je danas. Zašto si bio tako siguran i koliko je trnovit bio njegov put?
Kada je Jonathan došao na Yucatan 2011. godine, rekao sam da je on budućnost jer je tehnički tako dobar, u zraku izgleda tako dobro. Ruke, noge, sve je tamo gdje treba biti, glava je u položaju u kojem treba biti, i to se odražava u njegovom ulasku u vodu. Uspio je osvojiti Svjetsko prvenstvo bez naročito teških skokova, pobjeđivao je na takmičenjima, osvojio medalju na FINA Svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima, i postao jedan od najboljih cliff divera na svijetu. To potvrđuje da mora biti tehnički dobar. On dolazi iz jako dobre skakačke škole - meksička škola skakanja je odlična. Znao sam da se to izdaleka vidi, kad imate iskustvo ili ste dugo bili u ovom sportu, možete uočiti razliku kada je Jonathan u letu i kada su neki drugi skakači u letu.

Godinama je Orlando bio prijatelj, mentor i trener novookrunjenog prvaka, Jonathana Paredesa. Foto: Jesper Gronnemark / Red Bull Content Pool.

Uložio si mnogo truda u Jonathana. Ti su mu trener, otac, prijatelj i mentor. Koliko se ponosiš kada ga vidiš na vrhu? Da li bi to ponovo učinio (i s nekim drugim)?
Jonathan i ja smo samo dobri prijatelji. Ljudi vole vidjeti više, neku priču možda, ali mi smo samo prijatelji. On pomaže meni jednako koliko ja njemu. Ono što radi u zraku, sve to je naučio u Meksiku, sve to dolazi iz njegove škole skokova. Nešto čime se on treba veoma ponositi, i čime se Meksikanci trebaju veoma ponositi. Možda sam mu malo pomogao mentalno, ali on to isto radi sa mnom, kada imam težak trenutak, on pokušava da mi pomogne. Mislim da je to obostrano koristan odnos.

Zadovoljstvo je vidjeti ga na vrhu, vidjeti ga kako napreduje i, u nekom smislu, raditi s njim na tom putu. Kada sam rekao nekim ljudima „Ovaj dečko će biti jako dobar", neki su mislili da to bez kompleksnih skokova nije moguće. Ali on je tu, i demonstrira to.
Ne kažem da bih to ponovo uradio ili ne s nekim drugim. Takvo prijateljstvo ne možete ostvariti sa svakim. Više je do samih skakača, trebaju biti svjesni da moraju naporno trenirati ako žele stići do samog vrha. Ako pitate svu četvoricu osvajača Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva, niko im nije ništa dao. Mislim da svi oni cijelo vrijeme naporno rade kako bi pobijedili i osvojili naslov.

Više o Red Bull Cliff Divingu čitajte i gledajte ovdje